Hercegovački spavači djelo su nadljudi?

U pradavna vremena, nekih 11 tisuća godina prije Krista, a možda i dublje u povijest, na tlu Hrvatske i obližnje Hercegovine, obitavale su sofisticirane civilizacije. One nisu bile kao mi, obični ljudi kakve nalazimo diljem svijeta, ove su imale okultne i magične sposobnosti. Krasile su ih nadnaravne sile kojima su na priličnu visinu, bez upotrebe strojeva, najvjerojatnije telekinezom, mogli dignuti i naslagati gromade kamenja teškog stotine kilograma, pa i više tona. 

Sve to navodi Imoćanin Domagoj Nikolić, inače magistar ekonomskih znanosti s titulom stečenom na američkom sveučilištu, tvrdeći kako su vrlo napredne civilizacije obitavale svugdje po svijetu. Dokaze o postojanju nisu ostavljale u pisanoj formi. Opredijelile su se radije za megalite, naslagane kamene gromade, čiji se ostaci, osim na određenim svjetskim lokacijama, mogu vidjeti i na našem tlu.

Mjesta nekadašnjeg života drevnih nadljudi bila su motiv istraživačkog pohoda Nikolića i njegova kolege, istaknutog stručnjaka za megalitne građevine, Britanca Garyja Biltcliffea. Garyju je ovo bio prvi posjet hrvatskim i hercegovačkim kamenim spavačima, sinonimu za megalite. Britanski stručnjak koji je posjetio brojne takve svjetske građevine bio je oduševljen nalazima na prvoj etapi puta, arheološkom parku Daorson u brdima iznad Stolca.

- Ovo je bilo obredno mjesto. Te su civilizacije takva mjesta gradile uvijek južno od velikih planina. Vidite po kompasu, ona planina na sjeveru, Velež, je li tako? Baš se nalazi na ruti. Ti su ljudi vjerovali kako im nakon smrti duša prema sjeveru odlazi u neku drugu dimenziju. Da, ovdje je zasigurno bila megalitska kultura, tu su imali svoje rituale – kaže Gary.

Britanski stručnjak u Daorsonu je vidio sličnost s grčkim megalitima, a začudilo ga je kako se nalaze tako duboko u kopnu. Na pitanje kako su, po njegovu mišljenju, izgledali ti nadljudi, odgovorio je da su možda bili divovi. No, ono što ih je za obični narod činilo bogovima, ležalo je u njihovoj telepatskoj i telekinetskoj moći, znanju obreda i magije te sposobnosti da to primjenjuju u svakodnevnom životu. Vrh brda pokraj Stolca, u kojem se i obični ljudi osjećaju kao bogovi, bio im je neka vrsta elitnog mjesta za sastajanje.

Smatrani su bogovima

S njegovom se pričom slaže i Nikolić, pojašnjavajući kako, osim Daorsona, megalitsku elitnu kulturu pokazuju i Aserija pokraj Benkovca, Varvaria pokraj Šibenika, podgorički Medeon... Sva se ta mjesta, kaže Nikolić, vjerojatno jedini hrvatski istraživač megalita, nalaze na istoj putanji koja preko Soluna i Egejskog mora vodi u Izmir.

- Zemlja ima svoje energetske kanale na kojima su svoje građevine podizale te drevne civilizacije. Mišljenja sam da su ta megalitna zdanja bila ritualna i obredna mjesta, služila su i kao drevni astronomski centri te lječilišta. Građena su na energetskim zemljinim putanjama, zbog čega su služile i kao elektrane.

Daorson je nekad imao dvije piramide, jedna je posve uništena, drugoj se vide ostaci. Ajde, povežimo sada te piramide s bosanskim piramidama u Visokom. Eto poveznice. Sve su to ostaci velikih, mudrih, naprednih civilizacija – kaže Nikolić, pokazujući nam kamene daorsonske gromade, zidine u čijim se udubinama komotno može smjestiti dvometraš od sto i više kila, suhozidne blokove među kojima nema veziva, koje su nekako morale biti podignute na ovakve visine.

Gledajući logikom običnog čovjeka, za takvu bi radnju trebala služiti pozamašna dizalica, koju bi po hercegovačkom makadamu, i uz ovakvu modernu tehnologiju, teško bilo na vrh stolačkog brda prenijeti. Kako li je to onda uspjelo našim precima? Možda ipak uz pomoć sofisticiranih nadljudi i njihove moći telekineze?